Općina Ključ

Ključ je mali, živopisni grad koji se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine u Bosanskoj krajini tačnije u najjužnijem dijelu Unsko-sanskog kantona. Grad Ključ je i sjedište istoimene općine. Ime je dobio zahvaljujući svom geostrateškom i dominirajućem položaju nad svojom okolinom.

Grad leži na savremenoj magistrali puta M-5, koji grad povezuje sa susjednim općinama: Bosanskim Petrovcem i Mrkonjić Gradom. Sa sjeverne strane naslanja se na općinu Sanski Most. Predratna općina Ključ zauzimala je površinu od 844 km2, a na osnovu popisa iz 1991. godine brojala je 37.391 stanovnika. Danas na području općine Ključ živi oko 18.180 stanovnika u 4960 domaćinstava, što predstavlja oko 48% od predratnog broja stanovnika. Općina je organizovana u 10 mjesnih zajednica.
Na području općine Ključ nalaze se izvori triju rijeka: Sane, Sanice iRibnika. Radi se o rijekama koje su i pored opće zagađenosti okoline u današnjim vremenima uspjele ostati nezagađene i predstavljaju veliki potencijal za ribolov.
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Ključ imala je 37.391 stanovnika, raspoređenih u 61 naselju.

Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, općina Ključ podijeljena je između Federacije BiH i Republike Srpske.

OPĆINA KLJUČ KROZ HISTORIJU

Ključ se zvanično, u historijskim izvorima, prvi put spominje u povelji bosanskog bana Stjepana II Kotromanića 1322 godine, kojom on potvrduje ključkom knezu posjede njegovog djeda. Ključ je ipak mnogo stariji, jer se u njegovom kompleksu nalaze rimski objekti.
Prve temelje udarili su mu stari Rimljani u toku prvog stoljeća naše ere. U toku slavenskog srednjeg vijeka nastaje vojni dio dvora gospodara i ključko podgradje, s tim sto Osmanlije zaokružuju kompleks grada sa gradnjom svojih utvrda sa aviljom pod nazivom Tabori.

Stari grad Ključ i njegovi gospodari igrali su značajnu ulogu u historiji srednjovjekovne Bosanske države. Drevni grad Ključ sastoji se od tri različita arhitektonska kompleksa i to : rimskog, srednjovjekovnog, slovenskog i osmanlijskog dijela. Radjen je u romanskom, gotickom i orjentalnom stilu.

Stari grad Ključ spadao je u najstarije, najveće i najutvrdjenije gradove srednjovjekovne Bosanske države. To je po svom izgledu impozantan grad sa čijih se bedema širi vidik na sve strane sanske doline. Grad se sastoji od vojnih tvrdjava, dvora gospodara grada i ključkog podgradja, koje je predstavljalo kulturni, vjerski i zanatsko-trgovacki centar.

Posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević bježeci ispred Osmanlijske ekspanzije u Bosni, potražio je utočiste u tvrdom gradu Ključu 1463 godine. Poslije bitke ispod starog grada kralj se na data obećanja predao Turcima. Oni ga odvode u Jajce gdje su ga i pogubili. S predajom posljednjeg bosanskog kralja u Ključu, pala je srednjevjekovna Bosanska država i završila njena historija u Ključu.

Za vrijeme kraljevine SHS Ključ je ušao u sastav banovine Hrvatske. U periodu izmedju dva svjetska rata dobio je električnu rasvjetu, sokolski dom, drugu pravoslavnu crkvu, koja je sačuvana do današnjih dana. U toku Drugog svjetskog rata bile su velike ljudske žrtve na strani svih naroda kao i materijalnih razaranja. Grad je potpuno razoren i spaljen.

Od 1945 do 1991 godine tekao je proces obnove i izgradnje privrednih kapaciteta, vanprivrednih objekata, željeznica, mostova. U ovom periodu izgradjen je novi grad, obnovljena su sela i stvoreni uslovi za normalan život. U periodu rata 1992-1995 godine Ključ je opet razaran i uništavan, a u stravičnim zločinima stradao je i veliki broj muslimanskog stanovništva.