Media Ključ Grad Ključ 
Slični članci
UDRUŽENJE LOGORAŠA „ OMER FILIPOVIĆ“ KLJUČ
UDRUŽENJE LOGORAŠA SANSKI MOST
SAOPĆENJE ZA JAVNOST
U povodu oslobađajuće presude za bivše komandante i upravnike zloglasnog logora Batković kod Bijeljine a koju je izrekao Okružni sud u Bijeljini, Udruženje logoraša općine Ključ i Udruženje logoraša općine Sanski Most izražavaju najdublje razočarenje i protest na ovakvo ponašanje pravosudnih institucija u našoj državi. Postavljamo pitanje kada će prestati ponižavanje žrtava u miru i gdje je kraj izigravanju pravde i istine.
Logor Batković je jedan od najvećih logora u Bosni i Hercegovini u kojem su mučeni, izgladnjivani, ponižavani i ubijani logoraši. U njemu je u vrlo surovim uslovima boravilo hiljade civila Bošnjaka i Hrvata. Potkraj 1992. godine iz raspuštenog logora Manjača u logor Batković deportovano je više od 530 logorša iz Bosanske krajine , Grapske kod Doboja i drugih krajeVa Bosne i Hercegovine.
Logoraši su ovom logoru odvođeni na prisilne radove, prebijani i ubijani a sve pod budnim okom onih koji su ovom sramnom presudom oslobođeni bilo kakve odgovornosti. Mi logoraši ovdje prepoznajemo svu bahatost pravosudnih institucija i trulost sistema u kojem je tužilac Nebojša Jovanović bio bolji branilac okrivljenih od njihovih advokata, dok su svjedoci optužbe bili pod pritiskom. Ova presuda je i alarm za Visoko sudsko i tužilačko vijeće da analizira rad svojih dobro plaćenih službenika jer se u Bijeljini odigrala neviđena farsa od suđenja i podsmjeh u lice pravdi i istini.
Za nas krajišnike oslobađanje ovih zloćinaca je još bolnije jer je u ovom mučilištu svoje mlade živote ostavilo 19 logoraša iz ovih krajeva.
Ključani Atif Dervišević i Fuad Islamagić su zauvijek ostavili svoje kosti u Bijeljini, ubijeni surovim metodama ali su zato oni koji su ih zatočili, gurnuli u smrti slobodni ljudi. Na drugoj strani hapse se, zatvaraju i drakonski osuđuju branioci naše Domovine ponekad samo zato što su mrko pogledali zarobljenog vojnika.
Šta je ovdje cilj? Izjednačiti žrtvu i dželata?
Naše logoraške nade su ipak usmjerene ka drugostepenom postupku u kojem oni koji izložiše ruglu pravdu i istinu imaju šansu ublažiti našu bol i adekvatno kazniti Đoku Pajića, Petra Dmitrovića, Đorđa Krstića i Ljubomira Mišića. Uslov zato je svakako da se neko sjeti žaliti na prvostepenu presudu.
Mi logoraši dok živimo ćemo tražiti istinu i pravdu i osudu zločinaca ma gdje oni bili, gdje se krili i živjeli.